Iako je moj zadnji post bio tak… sjeban, evo da se javim i da vam kažem da s svojom voljenom dragom hoti sam prekinuo. Ne želim nit imam volje pisati razloge toga prekida, nit imam volje išta o njemu pričati mislim da svi znate kako se osjećam no eto. To je valjda najbolje za oboje, možda i nije ako nije. To još ne mogu znati. I pitam se sada, kada sam opet ostao sam. Dali da otvorim oči ujutro, otvorio sam ih nakon plakanja i gledao sve oko sebe. Gledao sam bocu vina koja me podsjeća na nju, kada je bila tu, gledao sam u bocu vode na kojoj piše hoti i blacken… 10.6.2007… Moje ruke, gumice od nje. Sjećam se svake kada sam je uzeo od nje. Osušene ruže na monitoru, koje mi je ona darovala. Podloga za miš na kojoj sam napisao sam hoti omeđivši to s srcima i heartagramima, na istoj podlozi gdje je ona napisala hoti srce blacken. Namjerno pišem kako izgleda jer eto.. da znate možda predočiti kako lijepo je to. Gledam neku potrganu etiketu soka na čijoj bijeloj poleđini plavim markerom nacrtan je heartagram i ispod njega piše hoti. Sve oko mene podsjeća me na nju, čak i ova depresija koju sam pobudio danas u sebi. Držim šake čvrsto stisnute, kao da život držim u njima. Razbio sam čašu o zid, nije me smirilo. Što sam dovraga učinio… odbijalo se je pitanje u glavi.. Odgovor je bio nerazumljiv, znam ga no sada shvaćam svoju žrtvu.. Možda preveliku, ili možda ne.. možda i nije ipak je za nju.. Ma što vrijedi sve to, žrtva, život.. kada ja ne mogu biti jebeno sretan.. Mirišem na smrt, život me odavno napustio. Plačem kao i nekada, sanjam o krvavim si rukama. Sanjam o alkoholu… o svojem padu jer dosta mi je uspinjanja kada uvijek zavriš na tlu. Ovaj post je sranje kao i ono što se dogodilo kao takav, neće ostati. No ovaj blog neću promijeniti, napraviti ću novi a ovaj će zauvijek ostati kao sjećanje na sve što sam lijepo proživio s njom. Dakle uskoro očekujte novi blog Blacken The Angel ali moram prvo smisliti podnaslov svojega života da ne bude vulgarno ili bilo kako ne prilagođeno jer to su sada jedine riječi koje mi padaju na pamet. Pozdravljeni mi budite ljudi, čuvajte ono što volite i ne ispuštajte, na tuđim greškama učite. |
Usamljen Sam, dani polagano umiru a s njima i ja Sam, od sada odlučio sam zauvijek tužan biti Dok živ sam, sam bit ću ja Jer moja duša Nikoga uz sebe ne osjeća. Ne, nisu mi dovoljni svi Svi prijatelji koji se žele za mene izboriti Sam, i dalje u sebi sam napušten i sam Jer kada izgubiš sve što voliš I kada osjetiš da nestalo je ono što si volio Nestao je dio tebe I nisi spasio novorođeno u tebi Jedino sretno i dobro Koje si imao. Ja sam oduvijek osuđen biti zatočen U svojim depresivnim noćima, suicidalnim danima Moje su oči osuđene plakati… Nije od života ostalo ništa mi Nego u snove vjerovati Nadati se da će se ostvariti Moji snovi u koje uložio sam sve Zbog kojih još postojim Svi su zbog nje… Umorio sam se, poželio zastati, umrijeti Ali smrt, ne bi spasila me Smrt ne bi bila dio snova koje sanjam dok mislim o njoj Smrt je samo još jedna novorođena bol. Ostajem među živima koliko izdržati mogu Kada oslabim umrijet ću Za sada sam još dovoljno jak da izdržim i ostanem živ Da sanjam snove svoje Da zaboravim noćne more Koje prate me, od kada dijete sam Napušten, svijetu na milost dan. Napustilo me je sve i svi dragi snove koje volio sam Noćne more sve, postale su stvarne Život strmoglavio se a ja, ostao sam usamljen, sam Dok nije bilo te, želio sam umrijeti Dok nema te, želim nestati Spas ne mogu pronaći Ako to nisi ti Zato nemoj me odguravati od obale gdje si ti Ne daj da valovi povedu me Jer sklopit ću oči svoje S tugom u srcu I misli na tobom Usnuti Ja ću usnuti Svoje snove sanjati I zauvijek u njima živjeti Nemoj me ubiti Jer se moj najveći san nikada neće ostvariti Moj najveći san ljubavi Koji si naravno ti Zauvijek ću te voljeti. Predivna ljubavi Hej ti, ljepotice čarobnih očiju Predivnih pogleda što gledaju me Privlače da poljubim te, svaki put ponovno I ne daju mi da napustim te Da srce zaboravi na tebe. Nikada nisam volio kao što volim te Nikada nisam osjetio da život u meni je Kao što sada umire Nikada nisam mislio Da ću voljeti Dovoljno da ću to životom braniti. Sve vrijeme života, samo bol je bila veo moj Samo bol, to je sve što ispunilo me je I poljupci lažni kao i osmijesi Koje nikada osjetio nisam Disati sam prestajao nekada Od suza se gušio Kada se moj život skoro do kraja srušio Kada nije bilo te Da spasiš me. Nikada volio nisam kako volim te Nikada nisam mislio da ću ljubav ovako osjetiti Za tebe anđele ću ubiti Za tebe ljubavi Umrijeti ću ili vječno živjeti Ono što će tvoju dušu smiriti… Sve vrijeme prokleto koje sam prošao Do tebe, kroz trnje Kroz pakleni žar Osjetio sam kako umire sve Kako nestaje, svaki pojedini dio mene Osjetio sam, kako ne želim živjeti Dok nisi došla ti Naučila me da se moram pomiriti S time što jesam i tko sam ja Iako samo propalica Da sanjaš me noćima Vratila su sreću mojim očima Naučila si me, da ljubav je sveta Zauvijek. Zauvijek zbogom Zemlja se otvorila da proguta me Osjetim kako nestajem u njoj kako guši me Prestajem disati, bez života nastavljam pisati Umirem li ja Ili je to samo moj san, tužna palača. Sjeo sam na trnoviti tron Mislio sam da nitko neće skinuti nikada me Da zauvijek ću biti kralj Barem u snovima Prestao sam se zavaravati Shvatio sam ja Da snovima je kraj Nestalo je sve Snovi nestaju nestajem i ja Umirem, pao sam do dna. Tako slomljen sam pokušao pisati Dok sam tiho šaptao si Još uvijek sam tu, zbog nje Mislio sam da mogu izdržati život Sada više ne. Pjesma tugom ispunjena Svaka moja napisana Dušom opraštam se od nje Svoje pjesme, svojeg života i sudbine Zauvijek opraštam se od života ja Bol ova Postala je prejaka. Umirem bez nje Još jednom budim se suznih očiju Tražim je po sobi, u hladnoj postelji Možda ne vidim je, možda je tu A ja ne vidim je Osjetim kako krevet prazan je Nema je, nema da zagrlim je Umirem bez nje, volim je. Umirem bez nje Umirem bez nje, ubija život me Umirem bez nje, umirem bez tebe Vrati mi se anđele. Još jedan dan proživio sam u paklu sam Nisam vidio njezin osmijeh, čuo njezin glas Mogu li, mogu li se boriti Mogu li u ljubav vjerovati Ako umirem, ako nestajem Mogu li te imati Iako sam zaboravio kako te je ljubiti U glavi umirem, u glavi nestajem Nestajem u boli i patnji, u tuzi gdje su uz mene drugi Tamo gdje sam oduvijek bio ja Korak od propasti, korak do zla Tužna, moja sudbina. Umirem bez nje Umirem bez nje, ubija život me Umirem bez nje, umirem bez tebe Vrati mi se anđele. U smrti se skriti Sve već rečeno je, ubijaju me uspomene Sve već vidio sam i znam što čeka me Krv na rukama, hladni dodiri na usnama. U ovom životu gdje bol je moja kruna Duša mi je tugom puna A djeva moja nestala je U snovima I ne mogu do nje. Tražio sam preko mora svih Borio se protiv valova I smrti u oči rekao da neću predati se Dok ne poljubim je Zadnji put da ne Ne zaboravi me. Lažne nade u bolje sutra, ishlapjele su Vjera u sreću, nestaje Kao i volja da postoji i jedan dio mene Nestajem polagano i ja Osjetim kako obuhvaća me sjena Oblačim je Da bude dio mene. Ti, zašto si mi morala to učiniti Koljena krvava su mi od kada sjećam se Zar ne shvaćaš da volim te Na koljenima molim te Ne odlazi od mene Ja molim te dok ti ne vidiš me Ne zanimaš se I ja, ja plačem dok ti ne želiš vidjeti me Kako moju oči pune tuge Umiru bez tebe Život koji kao dar dala si mi Sada ću ti vratit U smrt sam odlučio poći Tamo ću i doći U smrti ću zauvijek biti Od boli i tuge se skriti. Ljubav je blago koje ne smijemo izgubiti Sve što rekao nisam ti sada želim reći ti Sve što napisao nisam nikada sada pisati ću Da naučiš i ti kao i svi Što je to iskreno voljeti. Ja kada gledam mjesec kako visoko je Gledam i mislim kako otišao bi do njega Da na njemu si ti Otišao bi do mjeseca da te mogu vidjeti Iako nikada poljubiti. Shvaćaš li što ljubav je Stvorena da dijele je dvoje Čuvaju u srcu kao blago koje imaju samo dvoje njih Zapamti moj stih Ljubav je blago koje imamo mi Ljubav je blago koje ne želim izgubiti. Kada gledam duboka mora kako gutaju sve U plavetnilo tamo gdje sve nestaje Ja mislim si, kako da si tamo ti Ušao bi tamo, odlučio i umrijeti Samo dok umirem Da mogu vidjeti te Dodirnuti Iako nikada poljubiti. Shvaćaš li sada ti Što ljubav doista je, što je to što veže nas oboje Shvaćaš li što to u srcu je Da tjera te Da plačeš za nekim i da trebaš ga Bez njega umireš Shvaćaš li, pravo lice ljubavi Ljubav je blago koje ne smijemo izgubiti. Kada plameni vatre gore ja gledam ih i mislim si Kako gorio bi i ja Do kraja do boli koja ubila bi me Ako to bio bi način jedini Da vidim te Iako nikada ne dodirnem Samo da umirem Dok gledam te Kako lijepa si, kako lijepa si O kako prokleto volim te. Shvaćaš li, koliko neizmjerno te mogu voljeti Shvaćaš li , kako bez tebe ne mogu živjeti Mogu li te zamoliti Da mi srce prestaneš skrivati Shvaćaš li da srce tvoje blago je Koje ne želim pustiti Da itko uzme mi Jer to je jedino što bogatim čini me Shvaćaš li Kako ljubav utječe, čini bogate Shvaća li ljubavi Koje blago u srcu možemo nositi Ljubav je blago koje ne smijemo izgubiti. Kada u postelji bez tebe ležim mislim si Što bi dao da te mogu vidjeti Da sam na samrti Samo da ti mogu ruku dirati Usne poljubiti Kožu pomirisati I zadnji put ti šapnuti Koliko doista volim te Da nikada ne zaboraviš me Dok trunem u grobu ja Da ti, ti budeš sretna Kako prokleto volim te Osjećam tako usamljeno se Osjećaš li srce moje kako doziva te Dođi do mene, dođi do mene Ljubav nas oboje veže. Shvati ljubavi, bez ljubavi se ne može živjeti Shvati me anđele, usne su tvoje najslađe Moje blago si ti Ja te nikada neću ispustiti Blago moje si ti Blago koje ne smijem izgubiti. |
Došao je još jedan kraj… Iako ne konačan, ali kraj je. Otišao sam opet od nje, mašući joj dok nestaje u daljini. Ovo je kraj ljeta i osjetim kako jesen mi dolazi polako u kosti, donosi miris nje. Bio sam opet kod voljene, uživao je ponovno, kao i svaki put od prvoga dana kada je bila moja, dušom, tijelom.. Svim bičem koje obožavam. Osjetio sam je opet blizu sebe, srce je zakucalo, osjetilo se živim napokon. Alkohol me ne može opiti kada sam blizu nje, nije dovoljno jak. Da je moj život knjiga, svaki naš susret bio bi poglavlje, svaki odlazak moj kraj poglavlja.. Uvijek tužan… No sjetim se.. Da knjigu pišemo samo nas dvoje, nećemo dopustiti da umre sreća, pisati ćemo bolje, boriti se. Pretvoriti knjigu u bajku, bajku jer bajke sretno završe i znam da jednom neću otići, da ću je zagrliti i nikada ne ispustiti. Moje pjesme ću joj šaputati na uho dok ću se sjećati svega tog, sva ta bez nje bol. Bio sam ovu subotu s voljenom i eto da vam kažem.. Trebam li reći kako mi je bilo? Mislim da ako to ne znate niste nikada čitali moj blog. No eto da ne kažete da doista ne znate. Pa ja sam uz nju najsretniji dečko na svijetu, osjećam se voljenim a ljubav mi je smisao života, ja se uz nju osjećam osobom a nikada se nisam tako osjećao. Dakle bilo je ovako… Prijatelj i ja smo išli u Zagreb njega sam pokupio par stanica kasnije i eto. Putovali smo do Zagreba. Nismo mogli izdržati da ne popijemo pivce za živce hehe.. Pa smo si riskirali usrano skupo pivo u vlaku no nema veze. Put kao put.. Bio je zabavan prije sada je naporan i ne volim ga samo bi se htio stvoriti kod nje. Napokon smo bili tamo, izašli iz zagušljivoga vlaka, vidjeli smo ih, Moja dušica i njezina prijateljica sada cura mojega prijatelja. Ah opet, taj miris. Ta koža, ta kosa. Taj glas.. Gotovo sam zaplakao od sreće. Te usne ljubim, to lice diram.. Tako prokleto uživam. Sada mi već poznate ulice, još odišu na sva ona sjećanja koliko sam puta prošao njima, s njom. Nas dvoje.. Vidio sam ljubav u njenim pogledima i sreću koja se razvukla od obraza do obraza. Uživao sam gledajući je sretnu. Obožavam to, gledati je nasmijanu jer mislio sam da to nikada neću uspjeti. Vrijeme nam je prolazilo tako brzo ali svaki dio sekunde potrošili smo dovoljno dobro da nam ne bude žao ( barem meni). Jednostavno moram reći da bi se odrekao svega samo nikada ne nje. Ponizio bi se i bio rob samo da me ne maknu od nje. Izgubio bi sve. Samo da ostanem blizu nje. Vrijeme je brzo proletjelo i prijatelj i ja smo ostali sami da lutamo Zagrebom. Sve je bilo ok, puno cuge i hrane osim što sam nas poveo skoro 3 km u drogom pravcu od onog kojim smo trebali ići no sve je na kraju bilo ok. Teško je bilo iščekivanje jutra. Ne zato što nisam dopustio sebi da spavam da klonem, ne zato što sam trebao doma nego zato jer sam je trebao vidjeti opet. Jedva sam dočekao no jesam, dočekao sam je. Sretan što je opet gledam iako sam znao to je kraj za danas, to je kraj za sada. Vidio sam joj na licu tugu i znao sam da je tužna, gledao sam u to lice i vidio sam da osmijeh se je obrisao. Znao sam.. i meni će.. Dok moje lice sakrijem unutar svoje sobe… kao sada.. Iako smo prijatelj i ja željeli ostati do 5 cure nisu smjele pa smo odlučili vlakom u pol 1… Tako mi je žao svaki put kada odlazim.. Sjećati se kako mi je sjedila u krilu kako sam dodirivao njezine noge, njezina ramena, vrat. Njezine usne. Kako svega toga nema na tako dugo vremena sada. Ah.. život me tako ubija kao i vrijeme.. No Hoti mi je poslala poruku MI MOŽEMO SVE od onda ja se držim toga i tako će biti. MI MOŽEMO SVE!!!! Ovo ubija, vrijeme kada smo odvojeni. Ali mi se možemo izboriti i pobijediti, biti stalno zajedno i voljeti se. Još jednu stvar mi je Hoti rekla jučer, nešto.. Nešto što mi je značilo najviše na svijetu ikada. Rekla je: '' Volim te od kada sam te prvi put vidjela.'' To je za mene bilo nešto predivno saznati, napokon sam saznao… Tako dugo me je voljela, ja sam tako sumnjao u to.. A nisam nikada sam sebi vjerovao.. E pa sada.. Sada sam ja doista najsretniji dečko na svijetu.. kada sam uz svoju curu naravno. Još jedna stvar me dirnula.. Moj jedan od najdražih bandova STAIND.. Svira je u bircu u kojemu smo bili. Emocije koje je ta pjesma u meni probudila.. Vjerojatno bi završile krvavo doma.. Ili da smo samo nas dvoje bili zajedno, vjerojatno bi učinio nešto.. Što meni je nalik.. STAIND LYRICS "Blow Away" Live in my head for just one day I see myself and look away The road is showing now on my face Soon I'll disappear I'll disappear without a fucking trace [Chorus] Faces that I've seen turn old and grey I've lost too many friends along the way Memories I never thought would fade They fade and blow away I wish that I could disappear Unzip my skin and leave it here So I could be no one again And never let nobody, I'd let nobody I'd let nobody in [Chorus] So now the walls are closing in Because in life you sink or swim Sometimes these shoes don't feel right in my head Feel like a book that can't be read, A book that can't be, A book that can't be read [Chorus] To je to što je tamo sviralo.. Jedna ujedno meni od najdražih pjesama tog banda. Pa draga, ako ti i ja možemo sve i ako to kažeš, vjeruješ u to e pa onda malena.. sudbina je kovana. No eto pošto mi se spava.. Da skratim… Vratio sam se u ovaj prokleti grad kao i uvijek, oči mi se pune prokletim suzama.. Ovaj put sam izmoren od nespavanja i tako.. Užasno. Idem napisati nešto malo još možda i to bude u postu pa ću postati. Hvala na čitanju, papa. Sjećanje na nju obrisati neću Ime njeno odzvanja mi u glavi U očima ljepota njena što ostala mi je Sada slijeva se Niz uplakano moje, lice usamljeno bez nje. Želim te zagrliti ljubavi Drhtim u samoći dok jecam, jecam jer nemam te Tražim te u svojoj koži Znam da uvukao miris se je Imam još tvoj miris… Mirišeš na ljepotu ljubavi I kada mi iz ruku nestaješ miris ti pamtim Slijedi moje srce te Ne pušta daleko od, n pušta daleko od sebe! Ljubim ti noge pokorno voljena Ljubim ti noge jer si moja božica Štujem te ljubavi i štovati ću te Ako ikada poželiš otići od mene ubi me. Pokušavam zaboraviti koliko boli kada nema te Pokušavam ne misliti na tebe dok suze niz lice teku mi Miris tvoj u njima je, odraz tvoje ljepote slijeva se! Tražim te u odajama boli gdje srce počiva mi U samoći bez tebe, u tami i noći Sjećanja nikada neće umrijeti A ja ću te i dalje zauvijek voljeti. Njen odraz u magli Ej ti u magli što ime mi dozivaš Ej ti što stojiš, stojiš sama na kiši Dođi bliže, na kožu mi diši. Pada kiša unutar mene Svaka kap dio tuge je Natopilo se je more unutar mene val za valom razara me Ja sam samo bol i tuga bez nje Snovi svi bez nje su besmisleni. Ja ti govorim ti, ti koja stojiš u kiši tuge Dođi kod mene da kisnemo zajedno Da tuga nas ne ohladi I kiša će jednom prestati A sunce će na onda obasjati Ti i ja na travnjaku ćemo biti U nebo oči skriti. Daj mi da ljubim usne ti dok ginemo Daj mi da dodirujem te dok ovaj svijet ne preživimo Ja sam bez te ništa osim propalica Moje srce ne kuca Moja duša je smrznuta Zato govorim ti polagano Da čuješ me kako te dozivam Poljubi me dok ne zaklopim oči, dok ne probudim se. Neće ova kiša zauvijek padati ljubavi Neće ovaj svijet zauvijek ovakav biti Mi ćemo sebi stvoriti svijet u kojemu ćemo živjeti Ti i ja u svijetu u koji nitko neće moći uči Sakriti ćemo se ljubavi Samo nikada |
< | listopad, 2007 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv